Tag Archives: lišće
Ljudi
Neki su ljudi crne,
a neki bijele puti.
Jedni su posve žuti,
a drugi tamnoputi.
Možda su crni ljudi
rođeni u crnoj noći
kad crne su kože,
a svijetle im samo oči.
Olujna kiša
U daljini tutnji, sijeva,
olujna se kiša sprema.
Olujne su stigle kiše,
loše nam se vrijeme piše.
Kiša pada, mokra stijena,
stepenica kiša nema.
Pada lišće, jer se žuti,
odnio ga vjetar ljuti.
Braća u svađi
Uloge: Jesen, Zima, Ljeto, Proljeće, dječak Ivan, djevojčice Ana i Dora
Davno je to bilo kad je između četiri brata izbila svađa. Svađu nisu riješili pa se svaki zaputio na svoju stranu. Dugo je vladao nemir i gnjev, ali ipak se dogovoriše i svatko je vladao točno 3 mjeseca u
godini. Nakon što su ptice to ispričale ljudima, oni im odlučiše dati imena, prozvali su ih Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima. Nakon mnogo vremena opet je izbio nemir i to su prvo primijetila djeca. Jesen je zaspala, a doba Zime već je nastupilo. Djeca su jedva čekala prvi zimski snijeg jer su s njime obično
dolazili božićni praznici, pokloni i radost igre u snijegu.
Drvo ima srce
Bilo jednom jedno stablo i voljelo malog dječaka.Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće, spleo ga u krunu i igrao se kralja šume. Penjao se uz deblo, ljuljao na granama i jeo jabuke. Igrali su se skrivača, kad bi se umorio zaspao bi u njegovu hladu. Volio je dječak stablo, jako ga je volio. I stablo je bilo sretno.
Prilazile su godine.
Dječak je odrastao.Stablo je često bilo samo.
Jednog dana dođe dječak stablu, a ono reče:
– Dođi dječeče,dođi i poni se uz moje deblo i proljuljaj se na mojim granama, najedi se jabuka, igraj se u mom hladu i budi sretan.
-Prevelik sam da se se verem i igram- odgovori dječak.
Vjeverica Crvenčica
Zelenom dolinom što vijuga između strmih brežuljaka mirno teče rječica Sunčica. Tek pokoji slap svojim žuborom nadopunjuje ovaj idiličan krajolik.
Na lijevoj obali Sunčice uzdiže se lagani brežuljak Visočica, prekriven stoljetnom hrastovom šumom, gdje su dom našle mnoge šumske životinje, pogotovo vjeverice. Njihov dom nalazi se u dupljama starih hrastova. Hrastove šiške i žir glavna su hrana ovih lijepih i ljupkih životinja. Posebno ih krasi njihov dugi kitnjast rep što svraća pozornost svakom prolazniku.
Od ranog jutra do kasne večeri u hrastovoj šumi odvija se život uz cvrkut ptica, kuckanje djetlića i razigranih vjeverica na granama starih hrastova. Tek pokoja, malo stidljivija vjeverica skriva se u duplji hrasta, oprezno izvirujući kroz prozor svoje sobe, promatrajući slučajne prolaznike.
