Category Archives: dječije priče
Naočale za mjesečinu
Ima li netko tko ne voli sunce i sunčani dan? Ne, nema toga stvorenja. Ni ljudskog, ni onog četveronožnog, s repom ili bez repa. I onih pernatih, letećih i ne letećih. Pa ni onih najsićušnijih.
Kad zahladi, kad se oblaci predugo zadrže, svi uzdišu i zazivaju: – Gdje si, sunce zlatno, ogrij nas, zasvijetli, jer sve je tada ljepše.
Noć medvjeda
Tek što je Ivan skočio na krevet, medo ljutito zabrunda: – Ne misliš valjda noćas spavati?
– Naravno da mislim!
– Uaaa! – zaplače medo. – Jadan ja!
– Ma što ti je, maleni? Pa svaku noć spavamo.
– Ali ovo nije svaka noć, nego noć medvjeda, a u noći medvjeda nitko ne smije zaspati prije nego što otkuca dvanaest sati, jer ako zaspi prije dvanaest sati narast će mu dugačke uši…?
Zec u kupusu
Iznad sela Livadice uzdiže se lagani brežuljak Zečevo, obrastao niskom, pretežno crnogoričnom šumom u kojoj živi mnogo zečeva. Zato je ovaj brežuljak i dobio ime po zečevima, njegovim stanovnicima, lijepim i ljupkim životinjama.
Brežuljak Zečevo okružen je bistrim rječicama, zelenim livadama i malim selima. Sa brežuljka se pružaju daleki vidici na prekrasan krajolik. Udaljen je od velikih i gustih šuma gdje žive divlje životinje, opasne za zečeve.
Djevojčica sa šibicama
Siromah i Aleksandra
Jednom davno, u dalekom kraljevstvu živio je jedan mladić po imenu Jakov. Nije bio bogat,štoviše,čak nije imao ni krov nad glavom.Nije bio sretan, naprotiv, imao je nesreću da je kao mali ostao bez oba roditelja. Nije bio odviše zgodan, ali je imao veliko srce. Srce koje je kucalo samo za ono što je naviše volio-glazbu!
