Sreća je, možda, plava.
Sreća je, možda, zelena.
Sreća je uvijek velika i kad je malena.
Sreća je – imati oči, jer oči svašta vide:
šumu, nebo i oblak i put kojim se ide.
… Sreća je – imati uši, jer uši svašta čuju:

šapat, šumor i žubor, tišinu i oluju.
Sreća je – imati ruke: jer rukama se grli,
jer rukama se voli i u svijet dalek hrli.

Sreća je – imati noge: jer nogama se šeta,
i tako, sve u šetnji, stići ćeš na kraj svijeta…

Sreća je, možda, plava.
Sreća je, možda, zelena.
Sreća je uvijek velika i kad je malena.

Ivica Vanja Rorić

Izvor:http://www.zlatnadjeca.com/

Mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić