Rijetko ćemo u današnje vrijeme susresti dijete koje nema svoju omiljenu video igricu, koje ne zna samo upaliti računar, tablet ii mobitel i zaigrati je.

Međutim, koliko je to korisno ili štetno za dijete? Roditelji često ne razmišljaju koliko je štetno pretjerano igranje video igrica.

One su omiljena zabava među djecom. Sve više djeca igranje igrica preferira u odnosu na druženja i boravak u prirodi, komunikaciju sa prijateljima i igranje igračkama. Iako uticaj koji video igrice imaju na djecu zavisi od njihovog karaktera, uzrasta i osobina ličnosti neosporno je da one utiču na česta iskrivljenja kičme, oštećenja vida i poremećaja u živoj komunikaciji djeteta sa okolinom.

Kod djece se mogu primjetiti i određena odstupanja od ponašanja koja podsjećaju na ovisnost o video igricama. Npr. ukoliko dijete za svaki uloženi trud traži nagradu u vidu igranja video igrica. Ili prilikom insistiranja roditelja da prestanu s igranjem dolazi do napada bijesa i ljutne jer “nije završilo igranje do kraja.” Da li roditelji primjećuju takva ponašanja ili ga samo ignorišu?

Jedna organizacijau Velikoj Britaniji tvrdi da veliki broj djece počinje mijenjati fizički izgled usljed dugotrajnog noćnog igranja igrica. Također su zabrinuti jer smatraju da se socijalne vještine djece rapidno smanjuju.

U prošlosti su ljudi gradili osjećaj i sposobnost empatije kroz druženje sa drugim ljudima. Sada je takve odnose, na žalost, zamijenio ovaj virtualni odnos u kojem nije neophodno pokazivati suosjećanje.

Jedno od rješenja jeste da se djeci ograniči vrijeme koje će provesti uz omiljene video igrice, kao i neizostavno kretanje i boravak djece u prirodi ili bar izvan kuće.

Možda ne možemo u današnje vrijeme potpuno izbaciti video igrice iz života djece, ali vrijeme provedeno uz njih svakako trebamo ograničiti.