Tag Archives: strijela

Zlatna lađa

Kad bi meni mladom
Bila lađa data
Sa pramcem od srebra
I s krmom od zlata,
Od šarena drva
Vesla bih tesao.
Od bijele svile
Jedra bih joj tkao.

Plovio bih njome
Preko modra vala;
Jedrio, veslao
Od žala do žala. 

Jelenče

Raslo jelenče maleno,
K’o u polju cvijeće šareno.
Gora ga rosom pojila,
Košuta mlijekom dojila.

Jelenče travu gazilo,
U travi izvor spazilo;
Ne da se više dojiti
Ni hladnom rosom pojiti;

S bistroga pije izvora,
Draže mu polje neg’ gora.
Košuta gorom leleče:
Propast će moje jelenče!

Srce nije šala

Prije il’ kasnije
svakom se
dogodi
da ga u srce
strijela pogodi!
Pa se sa ljubavlju
prepire dugo…
Na kraju prizna!
Jer…što bi
drugo?

Prije il’ kasnije
svakog iznenadi
ono kad slatko
u srcu proradi.
Tad krije poglede,
rumene obraze,
od para okica
što kraj njeg’
prolaze.