Tek što je Ivan skočio na krevet, medo ljutito zabrunda: – Ne misliš valjda noćas spavati?
– Naravno da mislim!

– Uaaa! – zaplače medo. – Jadan ja!
– Ma što ti je, maleni? Pa svaku noć spavamo.
– Ali ovo nije svaka noć, nego noć medvjeda, a u noći medvjeda nitko ne smije zaspati prije nego što otkuca dvanaest sati, jer ako zaspi prije dvanaest sati narast će mu dugačke uši…?

– Dugačke uši? Misliš dugačke kao u magarca?
– Ne! Kao u zeca.
– Uh, to je još gore. Znači, nema spavanja do ponoći?

– Ni slučajno!
– Jesi li ti siguran da je noć medvjeda baš noćas?
– Nisam.
– Može li onda noć medvjeda biti sutra?
– Može!
– Laku noć, medo!
– Laku noć, Ivane!

Izvor: http://www.zlatnadjeca.com/

Snježana Majdandžić-Gladić