Kad je lasta prijatelj
Gledao vrabac marljive laste
kako im kuća-gnijezdo
iz sata u sat raste
ispod jednog krova.
– A tvoja kuća,
je li gotova?
– Mi vrapci nemamo
zidarsko umijeće,
mi smo beskućnici
– tužno vrabac reče.
– Pa gdje si bio
dok trajala je zima?
– pita ga lasta.
– Ah, svugdje, tražeći zaklon
od snijega i mraza pusta.
U oluku, u toplini plasta,
ispod grmlja gusta.
– Vrapčiću,
dobit ćeš ujesen ključ našeg gnijezda,
pa se cijele zime
slobodno služi njime.
Hvala ti, lasto,
i u naše ime.
Vera Zemunić
Izvor: http://www.zlatnadjeca.com/
Snježana Majdandžić-Gladić