Jedna od (naj)važnijih potreba djeteta jeste kretanje. Ono je, pored fizičke aktivnosti presudno za zdrav psihički i fizički razvoj djeteta.

Dok je dijete još sasvim malo puzanje, hodanje i trčanje po kući ili u parku s roditeljima jeste dovoljno. Kako dijete raste, rastu i njegove potrebe za kretanjem i aktivnostima.

Tjelesno vježbanje postaje potreba i neophodnost kod starije djece. Malim dijelom će te potrebe biti zadovoljenje u vrtiću ili školi, pa će trebati razmisliti o tome kako omogućiti djetetu dodatnu tjelovježbu.

Dijete predškolske dobi se još ne može opredijeliti za određene sport jer njegov psihofizički razvoj ne može pratiti većinu sportova, pa se djeca predškolskog uzrasta sportom mogu baviti u malim sportskim školama. Tu će se baviti tjelovježbom pod nadzorom stručne osobe, ali i upoznavati sa vježbom i sportom (mada ovo ne treba uzeti striktno).

Otprilike kada djeca kreću u školu smatra se da je sposobno pratiti upute trenera, ono je već spremno pohađati sportske aktivnosti prilagođene njegovim sposobnostima. Ako je dijete sposobno saslušati zadatke i otprilike razlučiti što se od njega traži, tada je spremno pohađati sportsku aktivnost.

Daljnje metode rada su povjerene treneru, koji će naći optimalna rješenja u svrhu napretka djeteta u poželjnim motoričkim sposobnostima.

Prilikom odabira sporta djetetu treba omogućiti da proba različite sportove, da bi se odlučilo za onaj koji mu se najviše sviđa ili odgovara.

Nije poželjno djetetu nametati sport kojim bi se bavilo jer postoji velika vjerovatnoća da će ubrzo odustati od takvog sporta.

Naravno, dijete može odustati i od sporta koje je samo odabralo ali tada treba s djetetom postići dogovor koliko će se vremenski baviti odabranim sportom.