Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognuti lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.

 

O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima

 

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

 Dragutin Tadijanović

Izvor: http://www.zlatnadjeca.com

Mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić