Jednom davno, u dalekom kraljevstvu živio je jedan mladić po imenu Jakov. Nije bio bogat,štoviše,čak nije imao ni krov nad glavom.Nije bio sretan, naprotiv, imao je nesreću da je kao mali ostao bez oba roditelja. Nije bio odviše zgodan, ali je imao veliko srce. Srce koje je kucalo samo za ono što je naviše volio-glazbu!

Njegovo staro, već pomalo istrošeno glazbalo, bilo je jedino što je ostalo iza njegovih roditelja. Iako je jedna žica malo popustila, njegovi dugi tanki prsti spretno su svirali najljepše note. Njegovoj pjesmo nije bilo ravne. Kada bi zasvirao tmurni oblaci bi nestali,cvijeće bi podiglo svoje glavice,ptičice bi počele još živahnije cvrkutati. No, nije uveseljavao samo životinje i cvijeće. Kako je njegov dom bio pod mostom,svi koji bi ovuda prolazili, makar imali i loš dan, nastavljali bi ozarena lica.

Na drugom kraju kraljevstva,iza debelih zidina dobro zaštićena i pomalo razmažena,živjela je kraljevna Aleksandra. Pošto je bila jedinica od bogatih roditelja, mogla je dobiti sve što je poželjela osim jednog.

U vrijeme kad je rođena, u susjednom kraljevstvu održavalo se veliko slavlje. Slavilo se rođenje malenog kraljevića Davida. Aleksandrin otac, kralj,odmah je dogovorio vjenčanje svoje kćeri i kraljevića.Kako je vrijeme odmicalo,oboje su stasali u predivne osobe i došlo je vrijeme da se vjenčaju.

Iako su pripreme trajale mjesecima, Aleksandra se nikako nije željela udati za Davida. Preklinjala je oca neka razmisli, neka se predomisli i oslobodi je udaje. Mada joj je otac uvijek sve odobravao,ovaj put nije želio popustiti njezinim molbama,Aleksandra je bila toliko očajna da je večer uoči vjenčanja odlučila pobjeći.Nije znala kud ni kamo ali znala je jedno: želi izbjeći udaju po svaku cijenu.

Čekala je dugo sama u mraku,sve dok i posljednji stražar nije utonuo u dubok san. Tada je skupila hrabrost i istrčala u nepoznato. Trčala je dugo,sve dok nije čula zvukove koji su bili raj za njene uši,melem za njeno tužno srce. Pomislila je kako samo anđeli mogu tako divno svirati i nemalo se iznenadila kad je vidjela mladića, pomalo ispijenog lica, bijedno obučenog i sklupčanog tamo dolje ispod mosta. Posmatrala ga je u nedoumici nekoliko sekundi,a onda su se njihovi pogledi sreli.Bio je to sudbonosan trenutak. Dogodila se ljubav, ljubav na prvi pogled.Gledali su se, on, opijen njezinom ljepotom, ona, očarana njegovom glazbom.

Njezina teška haljina, pojas optočen dijamantima koji su se na mjesečini prelijevali u tisuću boja, odavali su iz kojeg sloja dolazi.No, to nije sprječavalo Jakova da ju pozove k sebi. Ispričali su svoje tužne priče i u razgovoru dočekali jutro. kada je otac shvatio da mu je kćer nestala,podigao je cijelo kraljevstvo na noge, ne bi li ju pronašao. Tragali su gotovo pola dana , a kada su je pronašli, Aleksandra se nije željela vratiti na dvor.Toliko čvrsto je stajala kod svoje odluke, da je po nju morao doći sam kralj.Bio je presretan kada ju je ugledao.Ali njezina tuga u očima parala mu je srce. Zbog toga, odlučio ju je osloboditi udaje.

Pošto je Aleksandra našla ljubav svog života,a za vjenčanje je ionako sve bilo spremno, odlučila je pitati Jakova želi li poći s njom i postati njem muž. Naravno da je pristao. Ne zbog novca,ne zbog raskoši koja ga čeka,već zvog ljubavi koju je osjećao prema Aleksandri.

kada je David čuo što se dogodilo,bio je razočaran, osjećao se pomalo izdano,ali ipak je bio sretan zbog Aleksandre. osim toga i on je dobio priliku pronaći djevojku koju će iskreno voljeti.

Aleksandra i Jakov su se vjenčali, dobili su očev blagoslov. Slavlje je potrajalo nekoliko dana, a Aleksandra i Jakov uživali su u neizmjernoj sreći do kraja života.

Izvor: http://smile4me.net