Plovi kao po ogledalu zelenom
bijela ptica.

Labudica.

Ponosno joj uzdignuta glava,
nepomična, kao da spava.

– Igraj se s nama –
padajuć lišće ju zvalo.
– Ne budi sama.
Skoro ni nas, ni sunca neće biti.
U sivi plašt magla će
i park i jezero skriti.

– Poleti s nama –
jato s visina ju zvalo.
– Uskoro sva će biti
zasuta pahuljama.

A labudica ne sluša,
ili zaista spava?

Oko nje zlatne boje
i vedrina neba plava.

Vera Zemunić

Izvor: http://www.zlatnadjeca.com/

Mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić