Igrao se vjetrić,
taj nestaško mali.
Vrata otvorio
na obližnjoj štali.

Dirkao je tamo
jare, ždrijebe, tele,
a oni se takvoj
igri baš vesele.

Potom se sa lastom
igrao u letu
i pčelicom malom
na žutome cvijetu.

Onda kod pekara
on u peć zaviri
pa u žar rumenu
započe da piri.

Sprži nosić, bradu,
čelo na tri mjesta.
Ču se fijuk plačni,
i tu igra presta.

Ivo Kobaš