Godišnji odmor jednog malog mrava

Baš na ulaz mravinjaka sletjela reklama.
U radišnoj koloniji nastala galama!
Mrav pročita sve što piše, pa umiri žamor:

„Tko je od vas do sad čuo za GODIŠNJI ODMOR?“
Jedan reče: „To je negdje na obali mora…
Ispred tebe plavetnilo, iza tebe gora.“
Drugi kaza: „Trebaš samo suncobran i vrijeme,
naočale, kaplju soka i kapljicu kreme.“

Razmislio mravić pa se dade u pješake.
Putovao pet-šest dana, noge su mu lake.
Prepun nade, pronašao sa reklame plažu,
ali na njoj zatekao gužvu i gnjavažu.

Strpit će se, možda krene taj odmor nabolje.
Možda treba malko više strpljenja i volje?
Izabrao lijepo mjesto na obali mora.
Započeo prve sate godišnjeg odmora…

Namjestio pod suncobran ležaljku i torbu.
Uživao sve dok vali ne počeše borbu.
Prekrižio prednje noge, zavaljen u sjenu,
al’ mu vjetar zadnje noge gurnuo u pjenu.

Idu sati, sunce prži, more ga ne mami.
„Ništa ovdje nije kao na onoj reklami…
Neću više nasjedati na papir u boji!
Presretan sam što na svijetu mravinjak postoji!“

Dosadio odmor mravu. Ugođaj mu blijedi.
„Radi li se ovdje nešto il’ se samo sjedi?“
Odlučio: „Neću više gubiti ni časa!
Idem kući!!!“ uzviknuo mravić iz sveg glasa.

Spakirao naočale, suncobran i ljeto.
„Mravinjaku, mili, dragi, vraćam ti se! Eto!
Svatko neka na svoj način iskoristi klimu.
Mi u ljeto pripremamo zimnicu za zimu!“

Natali Šarić

Izvor: http://www.zlatnadjeca.com/

Mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

marginheight=before