Zlatna lađa

Kad bi meni mladom
Bila lađa data
Sa pramcem od srebra
I s krmom od zlata,
Od šarena drva
Vesla bih tesao.
Od bijele svile
Jedra bih joj tkao.

Plovio bih njome
Preko modra vala;
Jedrio, veslao
Od žala do žala. 

A kada bih svijet
Obašao cio,
Tu bih lađu svoju
Svime napunio.

Donio bih majci
Svega blaga dosti,
Djedu lulu s drškom
Od slonove kosti.

Braći luk, strijele,
I dva zlatna mača;
Seki lutku i koš
Slatkih naranača.

Pa bi dugo bilo
Priča i govora
O toj vožnji slavnoj
Preko sinjeg mora.

Vladimir Nazor
Mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić
marginheight=before