Drvo ima srce
Bilo jednom jedno stablo i voljelo malog dječaka.Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće, spleo ga u krunu i igrao se kralja šume. Penjao se uz deblo, ljuljao na granama i jeo jabuke. Igrali su se skrivača, kad bi se umorio zaspao bi u njegovu hladu. Volio je dječak stablo, jako ga je volio. I stablo je bilo sretno.
Prilazile su godine.
Dječak je odrastao.Stablo je često bilo samo.
Jednog dana dođe dječak stablu, a ono reče:
– Dođi dječeče,dođi i poni se uz moje deblo i proljuljaj se na mojim granama, najedi se jabuka, igraj se u mom hladu i budi sretan.
-Prevelik sam da se se verem i igram- odgovori dječak.
-Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati mnogo novca. Možeš li mi ga dati?
-Žao mi je-odvrati stablo-ja novaca nemam. Imam samo lišće i jabuke. Uzmi moje jabuke, dječače i prodaj ih u gradu. Tako ćeš zaraditi novac i biti sretan.
Dječak se popne na stablo, nabere jabuke i odnese ih. Stablo je bilo sretno.
Ali dječak nije dugo dolazio….i stablo je bilo tužno. A onda se jednog dana dječak vrati. Stablo zadrhti od radosti i progovori:- Dođi dječače, uzveri se na moje stablo, proljuljaj na mojim granama i budi sretan.
– Previše sam zaposlen da se verem po stablima-reče dječak. Želim kuću da me čuva od hladnoće. Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća. Možeš li mi je dati?
-Nemam ja kuće-odgovori mu stablo. – Moja kuća je šuma, ali možeš odrezati moje grane i sagraditi kuću. Tada ćeš biti sretan.
I dječak odreže stablu grane te ih odnese da bi sagradio sebi kuću. I stablo je bilo sretno.
Ali dječak dugo, dugo nije dolazio. A kad se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.
-Dođi, dječače-prošaptalo je-dođi i poigraj se.
-Previše sam star i tužan za igru-odgovori dječak.-Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde. Možeš li mi je dati?
-odsijeci moje deblo i sagradi lađu-reče mu stablo.- Moći ćeš otploviti daleko …. i bit ćeš sretan.
I dječak posiječe deblo. Sagradi lađu i otplovi.
I stablo je bilo sretno. Ali ne istinski sretno.
Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.
-Oprosti mi dječače-progovori stablo- više ti nemam što darovati. jabuka više nemam.
-Zubi su mi preslabi za jabuke-odvarti dječak.
-Grana više nemam-nastavi drvo-ne možeš se više na njima ljuljati.
-Prestar sam da se ljuljam na granama-reče dječak.
-Debla više nemam-opet će stablo. -Ne možeš se penjati.
-Preumoran sam za penjanje-odgovori dječak.
-Žao mi je-uzdahne stablo.-Volio bih da ti mogu nešto dati…ali ničega nemam. Sad sam samo stari panj.
Žao mi je….
-Više mi ne treba mnogo, samo mirno mjesto da sjednem i odmorim se. Vrlo sam umoran.
-Pa- progovori stablo protežući se uvis štoje više moglo-znaš, za sjedenje i odmor i stari panj će biti dobar. Dođi dječače,sjedni. Sjedni i odmori se.
Dječak tako i učini
I stablo je bilo sretno.
Shel Silverstein
Izvor: http://smile4me.net