Zlatokosa i tri medvjedića

Nekada davno živjela u šumskoj kolibici tri medvjeda. Jedan je bio velik, drugi nešto manji, a treći najmanji. Svaki od njih imao je svoj krevet za spavanje, stolicu za sjedenje i zdjelicu za kašu.

Jednoga dana kada je kaša već bila gotova i pušila se iz zdjelice, krenuše medvjedi u šetnju dok se kaša ohladi.

U kućici pored šume stanovala je sa svojim roditeljima djevojčica Zlatokosa. Imala je plave oči, malen nosić i dugu zlaćanu kosu. Po njoj je i nazvaše Zlatokosa. Voljela je švrljati i po čitav dan skitati po livadi..

Ljutila se mama: „Ne idi daleko, Zlatokosa! Igraj se pred kućom! Čuvaj se!“
Jednoga jutra izađe Zlatokosa iz kuće i krene prema šumi. Htjela je nabrati samo malo cvijeća i odmah se vratiti. I tako, idući za cvijećem, djevojčica je sve dublje ulazila u šumu. Postade tiho. Svjetlo sunca oslabi. Drveće je bivalo sve više i sve gušće.

Odjednom se Zlatokosa nađe pred nekakvom kolibicom. Proviri kroz prozor i ugleda zdjelice s hranom na postavljenom stolu. Ne razmišljajući puno, Zlatokosa podigne zasun i uđe u kućicu.

Kašica je mirisala, a Zlatokosa priđe najvećoj zdjelici i malo okusi. Bijaše još prevruća. Priđe srednjoj zdjelici, ali je jelo u njoj bilo već hladno. Zato i nju ostavi i uze zalogaj iz najmanje zdjelice. Ta je bila baš kako treba, pa djevojčica pojede svu kašu.

Zlatokosa se pokuša popeti na jednu stolicu, ali je ona bila previsoka. Bila je to stolica najvećega medvjeda. Zatim se zavali u stolicu nešto manjeg medvjeda, ali joj ni ta nije odgovarala. Tek je treća stolica bila kao napravljena za nju. Bila je to stolica najmanjeg medvjeda. Ali, kada je ustajala, stolica puče.

Oči joj se sklapale od umora, pa Zlatokosa krene na kat, gdje nađe tri kreveta. Prvo skoči na krevet velikog medvjeda, ali on joj bijaše odveć tvrd. Potom leže na krevet srednjeg medvjeda, ali joj se on učini odviše mekan. Konačno se pruži po krevetu najmanjega medvjeda, jer joj je tu bilo baš kako treba.

Potom legne i zaspa.
Dok je ona tako spavala, u kolibicu se vratiše njezini stanovnici: veliki medvjed, drugi nešto manji i treći najmanji.

Kada veliki medvjed ugleda žlicu u svojoj zdjeli, reče dubokim glasom: „Netko je dirao moju kašu!“ I nešto manji medvjed vidje u svojoj zdjeli žlicu, pa reče glasom ni tankim ni dubokim: „Netko je dirao i moju kašu!“ A kad najmanji medvjedić vidje svoju zdjelicu praznu, zaplaka i povika: „Netko je pojeo moju kašu!“

Onda medvjedi pogledaše uokolo, pa redom povikaše: veliki medvjed dubokim glasom: „Netko je sjedio na mojoj stolici!“, srednji medvjed ni dubokim ni tankim: „Netko je sjedio i na mojoj stolici!“, a najmanji medvjed zaplaka i povika: „Netko je sjedio na mojoj stoličici i svu je polomio!“

„Zgromit ću ga!“, grmio je veliki medvjed, „Uši ću mu iščupati“, prijetio je srednji, „Za nos ću ga povući“, plakao je najmanji.

I tri ljutita medvjeda krenuše uz stepenice
Veliki je medvjed vidio kako je netko dirao njegov krevet, pa povika dubokim glasom: „Netko je ležao na mom krevetu!“. Onda i srednji medvjed opazi kako je i na njegovu krevetu netko ležao, pa povika glasom ni dubokim, ni tankim: „Netko je ležao i na mom krevetu!“.

A kad najmanji medvjed priđe svom krevetiću, povika slabašnim glasom: „Netko je zaspao u mom krevetu i još uvijek spava!“

Na te se riječi Zlatokosa probudi, uspravi se u krevetiću i na svoj užas spazi tri ljutita medvjeda. Uplašena skoči, pa jurnu niz stepenice koliko god je brže mogla, projuri kroz otvorena vrata i poče trčati tako da je ostajala bez daha, ali nije stajala dok nije ugledala svoju kuću na kraju šume.
Poslije toga nikada više nije lutala šumom, niti je nepozvana ulazila u tuđu kuću, niti je jela kašu namijenjenu drugima.

A tri medvjeda: jedan veliki, drugi nešto manji i treći najmanji, napraviše novu kašu, popraviše polomljenju stolčicu, poravnaše svoje krevete i više nikada nisu ostavljali kašu samu da se hladi.

Izvor: Zlatna djeca – Mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

marginheight=before