Igra je najvažniji segment djetetova života.Slobodno možemo reći da je igra djetetov posao. Osim što djeci pruža zadovoljstvo, to je također i način na koji djeca uče u ranoj dobi.Oni uče sami o sebi, o drugima, stvarima koje ga okružuju, te socijalne vještine.

Već u dojenačkoj dobi dijete se počinje igrati.Igra se sastoji od jednostavnih mišićnih pokreta koji se ponavljaju, bilo da dijete pri tome koristi ili ne koristi neke predmete.
Poželjno je da dijete u ovom dobu može koristiti igračke koje će potaći njihovu aktivnost i znatiželju,a samim tim i učenje.

Predškolsko dijete se već počinje igrati složenijim igrama. Iako su dvogodišnjaci u igri pretežno individualci, u sredini koja je poticajna za grupnu igru ono će tako i reagirati i uključivat će svoje vršnjake u igru.

Stariji predškolac se već aktivno igra u grupama, igra postaje složenija.Oni razvijaju fine motoričke sposobnosti igrajući se sa glinom ili plastelinom, nizanjem perli i drugim aktivnostima.

Neizostavno je spomenuti tjelesnu aktivnost kao jedan od elemenata igre. Dijete u svom razvojnom slijedu postupno mijenja vanjsku aktivnost od neusmjerenih neodređenih pokreta ka organiziranim preciznim mišićnim pokretima i reakcijama, a istodobno konstantno iskušava svoje mogućnosti kroz igru.

I još jedna stvar koju je jako bitno napomenuti jeste da se roditelji aktivno trebaju uključiti u dječju igru. Igra bi trebala biti svakodnevna interakcija djeteta i roditelja u kojoj bi ipak dijete trebalo zadržati glavnu ulogu, njima se treba dati prednost u odabiru i vođenju igre.

Međutim, značajno je napomenuti da se dijete treba znati i samo igrati jer tako potiče svoju kreativnost, i uči samostalnosti u igri.