Božićna priča
Likovi: pripovjedač, mama, tata, Darko, Sunce, Mjesec, Oblak, Zvjezdica 1, Zvjezdica 2, Zvjezdica 3, Djed Božičnjak
PRIPOVJEDAČ: U jednoj priči, ne tako davno, živio sa svojim roditeljima jedan dječak. Za neke je bio zločest, a za neke i ne baš tako zločest. No, da vam sada sve neprepričavam, pogledajte i poslušajte sami što se to točno dogodilo.
Pripovjedač odlazi, a na sceni su dječak koji sjedi na podu i igra se igračkama ili nešto čita, majka koja sjedi i plete, te otac koji sjedi u fotelji i čita novine.
MAMA: Darko, zašto nisi izbacio smeće ?
TATA: Jučer nisi donio drva iz šupe!
MAMA: Svoj krevet jutros nisi namjestio!
TATA: I svoj radni stol pospremio nisi!
DARKO: Jutros sam baš…
TATA: (Prekida ga) Šuti! Nemoguć si ovih dana. Čak si i susjedima uspio loptom razbiti
prozor. Što ti je, zaboga?
DARKO: Ali tata, to je Ivanova lopta. Ja sam je samo šutnuo.
MAMA: Eto, još si i bezobrazan! A da stvar bude još gora, susjedi Zlati isplazio si jezik. Kako me je samo sramota bilo dok mi je to pričala.
DARKO: A ona je susjedi Vlasti pričala da si ti lijena i neuredna i da nam je kuća kao svinjac.
Eto, zato sam joj isplazio jezik.
MAMA: E sad si stvarno pretjerao! Smjesta na spavanje!
TATA: A Djedu Božićnjaku ćemo javiti da ne dolazi k tebi. Sutra će sva djeca dobiti darove, a ti nećeš.
(Majka odvodi Darka na spavanje, a otac odlazi na drugu stranu scene, iza paravana. Majka također nestaje iza paravana. Darko ostaje sam na sceni, u svojoj «sobi». Legne i jeca. Nakon nekog vremena se ustaje.
DARKO: Zaspali su. Poći ću sam u svijet ipotražiti Sjedobradog. Sve ću mu objasniti. Sigurno ću dobiti svoje darove.
(Pojavljuje se pripovjedač i obraća se publici.)
PRIPOVJEDAČ: I tako, naš tužni dječak krenuo je u svijet tražiti Sjedobradog. Lutao je on tako, lutao cijelu noć i na kraju se izgubio. Rano u jutro došao je u neki nepoznat kraj, ali je ipak na nekoga naišao. Pogledajte.
(Za to vrijeme dječak se ogleda, traži, plače.)
SUNCE: (Pojavljuje se iza paravana, Zijeva iz sveg glasa.) Aaaa! Baš sam pospan. Tako bih još malo spavao na svom krevetu od mekih, prozračnih oblaka. Čeka me tako naporan dan. Cijeli, cjelcati dan moram sjati da ljudi vide ulicom hodati i da mama svom djetetu može poljubac dati. Da tata vidi na posao ustati, zato isto moram sjati. Što sam ono rekao? Joj, joj koliko samo posla. I da, umalo da zabo-
ravih. Moram jutarnju maglicu sa livade potjerati i mraz sa trave otopiti. Čekaj, čekaj! Tko to plače? Tko si ti? Aaa, sada te bolje vidim. Ti si onaj dječak koji cijele zime hrani gladne i smrznute vrapčiće.
DARKO: Da, ja sam taj dječak. Izgubio sam se. Tražim sjedobradog. Pomozi mi, molim te!
SUNCE: Takvoga ne poznajem. Hm, hm, ali pitat ćemo nekoga. Eno na primjer onaj oblak, što gorke suze lije, jer ga nitko za dobro jutro poljubio nije. Hej, oblače tužna lica,
Što plakati gorko stade, jesi li vidio starca sijede brade?
OBLAK: (Pojavljuje se i govori kroz suze) Rado … bih… vam pomogao, kad …bih …samo mogao. Takvoga vidio nisam. A tko je to s tobom sunčani svate? I kakve ga to nevolje prate? (Priđe dječaku i zagleda se malo bolje u njega) Čekaj, čekaj! Nije li to onaj dječak koji je slijepca preko ceste preveo?
SUNCE: Upravo tako, oblačnog ti dana! To je taj dječak! Pomozi nam!
OBLAK: Pričekajte noć. Možda razigrane zvjezdice znaju.
(Pojavljuje se pripovjedač. Gura Sunce u stranu, a dječak za to vrijeme liježe na spavanje.)
PRIPOVJEDAČ: I tako, dječak je legao na spavanje, a i Sunce je otišlo na zasluženi odmor. No, evo. Pojavljuju se zvjezdice. Da vidimo što će sada biti.
(Pojavljuju se tri zijezdice iza paravana. Vesele su, smiju se.)
ZVJEZDICA1: Krasne li večeri.
ZVJEZDICA 2: Čeka nas puno posla, a noć je tako kratka.
ZVJEZDICA 3: Da Mliječnu stazu pomesti moramo.
ZVIJEZDICA 1: I još puno toga. Gledajte! Tko to ovdje leži?
ZVJEZDICA 2: A da nije to onaj dječak koji je cijeli mjesec bolesnoj baki u susjedstvu donosio kruh i mlijeko iz trgovine?
ZVJEZDICA 3: Probudimo ga!
ZVJEZDICE: (U glas) Bu! Bu!
DARKO: (Poskoči) Tako ste me uplašile. Sav sam se naježio. Pomozite mi. Izgubio sam se. Tražim Sjedobradog što darove djeci donosi.
ZVJEZDICA 1: Rado bi ti pomogle, jer i ti pomažeš drugima. Ali, mi takvoga ne poznajemo.
ZVJEZDICA 2: Ipak pričekaj. Još malo pa će izići mudri Mjesec. Pitat ćemo njega.
MJESEC: (Pojavljuje se i govori strogim glasom) Da li se to meni samo čini ili netko moje ime spominje? Aaa, to ste vi zvjezdice male! Zašto ste stale i od posla odustale?
ZVJEZDICE: (U glas) Oprostite gospodaru Mliječne i svih ostalih zvjezdanih staza. Ovaj jadni dječak ovdje…ovaj… u stvari… izgubio se. Sjedobradog starca što djeci darove donosi traži.
MJESEC: Dosta, dosta vi budalaste zvjezdice plavetnoga sjaja. Mislite li da bih ja uzalud svaku noć slamu kumovsku nebom prostirao i da bih ja uzalud svaku noć nebom i zemljom svijetlio i kroz prozore u mnoge kuće ulazio, a da tako što ne bih znao? Znam ja i za vrapčiće i za slijepca i za onu bolesnu staricu kojoj je dječak pomogao .Znam i za mnoga druga dobra djela koja je ovaj dječak učinio. Pomoći ću mu.
Bacit ću na njega svoju čarobnu mjesečevu prašinu, pa će mu biti lako put do kuće pronaći. Dok budem nebom kružio srest ću Sjedobradog i sve ću mu ispričati. Poslat ću ga dječaku. Kad se dječak probudi, bit će okružen darovima i ničega se neće sjećati. (Baca na dječaka svoju čarobnu prašinu i govori čarobne riječi . )
Ovaj prah…
ZVJEZDICE: (Trče u krug oko dječaka i ponavljaju zadnje slogove Mjesečevih riječi.)
Ah! Ah!
MJESEC: Moj čarobni je dah…
ZVJEZDICE: Ah, ah ah!
MJESEC: Vratit će te kuće i, tako mi svega, nećeš se sječati ničega.
ZVJEZDICE: Ega, ega, ega.
(Dječak držeći ruke ispružene ispred sebe odlazi i legne u svoj krevet. Pojavljuje se Djed Božićnjak , pogladi dječaka po kosi, ostavlja mu darove i odlazi.
PRIPOVJEDAČ: Eto, tako je sretno završila ova božićna priča. A vaša božićna priča, djeco tek počinje. Neka i ona sretno završi. Želim vam puno poklona i naravno, sretan Božić i sretna vam Nova godina!
Mario Gavran
Izvor: http://webograd.tportal.hr