DJEVOJČICA I DRVO

PRIPOVJEDAČ: Jednoga dana,
baš je tmurno i sivo bilo,
jer sunce se za oblak skrilo
djevojčica što šetala je šumom,
začula je čudan glas

DRVO: Hej, djevojčice!

DJEVOJČICA: Molim, tko li me to zove?

DRVO: Hej, djevojčice prćastoga nosa
Počešljaj se
Raščupana ti je kosa.

DJEVOJČICA: O, to si ti, neugledno drvo.
Pogledaj, kao prvo
Svoje grane
Kako strše na sve strane.

DRVO: Ne ljuti se djevojčice
nemirnoga oka.
Zgužvana ti je haljinica,
što se vidi i s visoka.

DJEVOJČICA: Ma tko mi veli?
Kora ti je svakog dana
Tako jako navorana,
A sred tvoga hrapavoga trupa
Ima jedna ružna, crna rupa.

DRVO: Ta mi rupa služi
Da se vjeverica
U njoj skrije
Kada kiša vani lije.

PRIPOVJEDAČ: I tako su pričali
djevojčica i drvo,
nalazili jedan drugom mane
sve u stilu: Nisi dobar, ti si loš!
Toliko je toga bilo da bi moglo stati
U cijeli jedan koš.
Eto, kome ove priče nije dosta
Neka smisli još.
*Napomena: Scenska igra moguća je i u verziji bez pripovjedača

Mario Gavran

Izvor: http://webograd.tportal.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

marginheight=before