Kišica na zemlju pada,
kapi lovit ja bih rada,
al’ mi bježe na sve strane,
već su noge zaprljane.

Kiša lijeva, sve je mokro,
kišo, nemoj tako oštro,
mokri smo već skroz na skroz,
mokro lice, mokar nos.

Tuča padat počinje,
tko je vani, skriva se,
mišo trči skok na skok,
pljus, u lokvi mu je nos.

Sad oluja nama prijeti,
strijela nebom svijetli, leti,
kiša lije, kiša curi,
brzo kući svatko žuri.

Vera Gerčik

Izvor: Zlatna djeca – Mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić