Crna ovca

Bilo jednom jedno crno jagnje kojem se podsmjehivalo cijelo njegovo stado jer sve ostale ovce su bile bijele kao snijeg.

Čak i kad je Igor, jadničak se tako se zvao, porastao, ništa se nije promijenilo. Zbog boje njegova krzna niko nije htio da ima išta s njim. Čak ni ovčarski pas nije mario za njega.

Jednog dana pastir je došao na pašnjak sa jednim siromašnim čovjekom i još siromašnije obučenom djevojčicom. Taj čovjek je dugo štedio da bi sebi, konačno, mogao da kupi ovcu.

Djevojčica je gledala oko sebe i odmah je bilo jasno- izabrala je crnu. Pastir je bio sretan, što je uopće i mogao da proda takvog čudaka i odmah se dobro pogodio za cijenu.

U proljeće, kada je bivalo sve toplije i toplije, čovjek i djevojčica namjeravali su da ošišaju Igora, da bi za sljedeću zimu napravili džemper od njegove vune.

Tek što su ošišali ovčicu,krzno je opet počelo da raste, pa su morali, već sljedećeg dana, opet da je ošišaju. Od tada je tako bilo svakog dana.

Čovjek i djevojčica su ubrzo imali toliko vune da su na pijaci počeli da je prodaju mnogo sskuplje. Godinu dana kasnije otvorili su fabriku vune. Igora su mazili i pazili i hranili ga najboljom hranom. Tako je Igor postao najsretnija ovca na svijetu!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

marginheight=before